Manastir Banjska

Istorija manastira Banjska

Srpski pravoslavni manastir Banjska na Kosovu je zadužbina čuvenog srpskog kralja Milutina. Glavna crkva ovog manastira je posvećena Svetom arhiđakonu Stefanu, koji je bio zaštitnik loze Nemanjića.

Ova zadužbina srpskog kralja Milutina je podignuta sa namenom da u njoj on bude i sahranjen. Manastir Banjska na Kosovu je građen početkom 14. veka i to u periodu između 1312. i 1216. godine i jedan je od retkih manastira koji čuva osnivačku povelju.

Kako veli istorija, kralj Milutin je tokom sukoba sa svojim rođenim bratom Dragutinom na presto tadašnje Banjske episkopije doveo oca Danila, nekadašnjeg igumana svetogorskog manastira Hilandar i karejskog isposnika. Kada se okončao rat među braćom, a posredstvom njihove majke, kraljice Jelene i arhiepiskopa Save III, braća se mire, te sklapaju dogovor da podignu manastir posvećen zaštitniku njihove loze, Svetom arhiđakonu Stefanu. O gradnji manastira Banjska je trebalo da se stara episkop Danilo.

Tako je i bilo. A manastir Banjska na Kosovu je, po želji kralja Milutina građen po ugledu na veliku srpsku svetinju, manastir Studenicu. U ovom manastiru je zaista i bio sahranjen kralj Milutin, ali po završetku Kosovske bitke, telo ovog srpskog vladara biva preneto u Trepču, a 1460. godine u današnju prestonicu Bugarske, Sofiju.

Manastir Banjska

Zadužbina kralja Milutina je bila materijalno odlično obezbeđena, uzevši u obzir da istorija beleži podatke da je on manastiru obezbedio oko 75 sela i zaselaka, te devet katuna sa oko pet stotina pastirskih porodica, ali i novac i druge prihode, kako je navedeno u Povelji o osnivanju manastira Banjska na Kosovu. Čak se smatra da je tadašnji manastirski posed bio jedan od najvećih, ako ne i najveći na teritoriji tadašnje Srbije.

Međutim, kao i mnogi drugi srpski srednjevekovni manastir i manastir Banjska na Kosovu je pretrpeo mnoga stradanja. Već početkom 15. veka je manastir zadesio veliki požar, koji je uništio mnoge knjige iz manastirske biblioteke, a istorija beleži i podatak da je ubrzo čitav manastir opusteo. Tokom 16. veka su turski vojnici razorili manastir Banjska na Kosovu. Razlog za to je bio što su se u ovom manastiru okupljali hrišćani, koji su uspeli da pobegnu iz turskog ropstva.

Čini se, najveću tugu je manastir Banjska na Kosovu doživeo kada je crkva posvećena Svetom arhiđakonu Stefanu koja je bila gotovo cela porušena, adaptirana, te pretvorena u islamsku bogomolju. Kako vele istorijski podaci, Turci su prvo manastir Banjska na Kosovu pretvorili u vojni logor, a u južnoj kuli ovog manastira se napravili tamnice i mesto za mučenje Srba. I tako je bilo sve do Prvog srpskog ustanka.

U glavnoj crkvi manastira Banjska na Kosovu su prvi put zvanično izvršeni konzervatorski radovi tek 1939. godine, a kasnije tek 1990. godine je izvršena rekonstrukcija, ali samo delimična.

Srpski srednejvekovni manastir Banjska na Kosovu je, u skladu sa svojom prvobitnom namenom proglašen za Carsku Lavru, to jest takozvani ” stavropigion “, uzevši u obzir da je građen da bi u njemu počivalo telo velikog srpskog kralja Milutina. Prema tome, manastir Banjska na Kosovu je bio četvrti po važnosti u tadašnjoj državi i to iza manastira : Studenice, Mileševe i Sopoćana.

Iako manastir Banjska na Kosovu praktično nije bio živ, jer je u nekoliko navrata ostajao bez bratstva, srpski narod je bio svestan o koliko velikoj svetinji je reč, pa je neretko obilazio ono što je sačuvano od manastira. Srećom po srpski narod, manastir Banjska na Kosovu je od 2004. godine ponovo živ, zahvaljujući mladim monasima koji su se okupili u njemu. Nedugo po ponovnom uspostavljajnju manastira, on postaje duhovni centar Srba na Kosovu, a već 2006. godine počinje obnova glavne manastirske crkve i čitavog manastirskog kompleksa.

Zanimljivosti o manastiru Banjska

Zanimljivosti vezane za manastir Banjska na Kosovu se obično tiču manastirske riznice. Nažalost, od svog blaga koje je srpski kralj Milutin ostavio svojoj zadužbini, gotovo da ništa nije sačuvano. Međutim, tokom Prvog svetskog rata iz groba kraljice Teodore, majke cara Dušana sasvim slučajno su iskopani određeni materijalni dokazi. Reč je o dva zlatna prstena. Jedan od njih je ukrašen kamejom, a drugi sadrži dvoglavog orla i natpis : ” Ko ga nosi, pomozi mu Bog! “. Prsten sa kamejom danas poseduje porodica čuvenog kolekcioanara, a drugi se nalazi u beogradskom Narodnom muzeju.

Hrisovulja

Hrisovulja

Zanimljivosti iz novije istorije manastira Banjska na Kosovu se tiču ponovnog uspostavljanja samog manastira i manastirske slave. Tek od pre par godina, avgusta 2007. godine je obnovljena tradicija imenovanja slavskog domaćina. Već dogodine je bio imenovan gospodin Dejan Radojević, koji je darivao manastir Banjska na Kosovu srebrnim prestonim krstom, koji je obogaćen filigranskim radom i to onim koji je bio karakterističan za filigranske majstore iz Prizrena tokom srednjeg veka. Ovaj krst je dobio simboličan naziv krst Svetorodnoga Kralja Stefana Uroša Drugog Milutina. A posebna zanimljivost je škrinja u koju je smešten ovaj krst, a u čijem poklopcu se nalazi hrisovulja, kaligrafski ispisana na jarećoj koži, sa brojnim dekoratovnim elementima. Za sadržaj ove hrisovulje je uzet uvodni deo žitija Svetog kralja Milutina, čiji je autor Arhiepiskop Danilo.

Arhitektura manastira Banjska

Arhitektura manastira Banjska na Kosovu ima sve karakteristike Raške škole srpske arhitekture, koja predstavlja svojevrstan spoj elemenata srpsko – vizantijskog stila i klasicizma u Srbiji, a trajala je od doba kada je vladao kralj Milutina, pa do doba vladavine despota Stefana Lazarevića, otprilike.

Kada je u pitanju arhiteltura manastira Banjska zanimljivo je da je njen ktitor, srpski kralj Milutin izričito zahtevao da njegova zadužbina bude građena po ugledu na čuveni srpski srednjevekovni manastir Studenicu.

Manastir Banjska na Kosovu ima jednobrodnu osnovu, sa takozvanom slepom kupolom i polukružnom apsidom u istočnom delu. U prostoru ispod kupole se nalaze pevnički prostori, koji su iste visine kao i glavni brod, a za nijansu se izdvajaju od glavnog zida potkupolnog dela. Sa obe strane ulaza u crkvu, sa zapadne strane su bile postavljene dve kupole, koje je trebalo da posebno naglase značaj ovog ulaza.

Manastir Banjska na Kosovu je bio izrađen od tesanog kamena, različitih boja, a ponajviše žućkaste, narandžasto – crvene, te sive boje. Ovaj kamen je služio graditeljima za oblaganje manastirske fasade.

Nekada je crkveni timpanon bio ukrašen figurom Presvete Bogorodice koja drži malog Isusa na krilu. Ova sedeća figura danas više ne krasi timpanon manastira Banjska na Kosovu, već se čuva nedaleko od manastira, u crkvi Sokolici. A u beogradskom Narodnom muzeju, te u Arheološkom muzeju Skoplja se čuvaju delovi kamenih ukrasa sa manastirske fasade, a nešto od tih ukrasa se nalazi ugrađeno i u objektima u obližnjim selima.

Ono po čemu je bila čuvena arhitektura ovog srednjevekovnog manastira i po čemu se on, zapravo izdvajao od drugih manastira bilo je čuveno ” banjsko zlato “. Reč je o tankim listićima od zlata, koji su prvenstveno korišćeni za oblaganje pozadine fresaka u manastiru. Nažalost, od čitavog prvobitnog živopisa manastira Banjska danas je očuvano vrlo malo delova, koji su mahom izbledeli., te je gotovo nemoguće da freske i ikone koje su krasile ovaj srpski srednjevekovni manastir budu ikada obnovljene.

Kontakt

Adresa manastira Banjska na Kosovu glasi : Manastir Banjska, 38 216 Banjska.

Broj telefona na kome možete dobiti sve neophodne informacije i obaveštenja je 028 665 145. Kako je navedeno na zvaničnoj stranici manastira Banjska na Kosovu, na jednoj od društvenih mreža, manastir je svakodnevno otvoren za posetioce.

Gde se nalazi manastir Banjska

Lokacija manastira Banjska je, slobodno se može reći bajkovita. Ovaj manastir Srpske pravoslavne crkve je smešten na Kosovu, u neposrednoj blizini grada Zvečana. Međutim, ono po čemu se lokacija ovog manastira zaista svrstava u gotovo savršene jeste rečica koja se nalazi u blizini manastira, a po kojoj je manastir Banjska na Kosovu i dobio ime. Rečica Banjska je pritoka reke Ibar.

Uz to, manastir je smešten na obroncima planine Rogozne, koja je posebna prvenstveno po stenama od kojih je načinjena, a koje su mahom vulkanskog porekla. Nekada je upravo preko ove planine koja natkriljuje manastir prolazio vrlo važan karavanski put, koji je povezivao Bosnu sa Skopljem, a dalje sa Solunom, odnosno put koji je povezivao Carigrad sa Dubrovnikom.

Lokacija manastira i Google mapa

Mapa puta do manastira će svakako svima olakšatai snalaženje. Imajte na umu da je manastir Banjska na Kosovu od prestonice Srbije, Beograda udaljen nešto manje od 600 kilometara, tačnije 571 kilometar.

Ukoliko idete iz pravca Beograda, do manastira Banjska je najzgodnije ići preko Raške i Novog Pazara, pa dalje prema Zvečanu. Mada će vam sigurno mapa puta do manastira pokazati i neki drugi pravac, u zavisnosti od toga da li putujete iz Beograda ili nekog drugog grada.


error: Sadržaj je zaštićen !!