Najveća pravoslavna Svetinja na prostoru Republike Srpske i čitave Bosne i Hercegovine, manastir Papraća se nalazi u eparhiji Zvorničko tuzlanskoj, a u okviru Srpske pravoslavne crkve. Priroda je ovaj predeo obdarila neverovatnim lepotama, pa kroz samu manastirsku portu protiče rečica Spreča, a nadvisuje je planina Borogovo. Svake godine, na praznik Male Gospojine pri ovom manastiru se održava Sabor.
Istorija manastira Papraća, Zvornik
Iako se ne zna sa sigurnošću ko je i kada podigao manastir Papraća, postoje brojne pretpostavke, koje se delom oslanjaju i na narodno predanje. Najzastupljenije je mišljenje da je manastir Papraća kao svoju zadužbinu podigao kralj Dragutin Nemanjić, koji je udario temelje za gradnju manastirske crkve. Kasnije su gradnju dovršili njegovi sinovi, Stefan Vladislav II i Stefan Urošic, koji su živeli tokom 14. veka, kako navodi zvanična istorija.
Međutim, u srpskoj narodnoj poeziji postoje drugačije tvrdnje o ktitoru ovog manastira. Prema jednoj od njih, manastir Papraća je zadužbina raškog velikog župana Vukana, a prema drugoj narodnoj pesmi ktitor ovog manastira je bio sam veliki srpski župan Stefan Nemanja. Zvanična istorija manastira, ipak zastupa prvobitno navedeno mišljenje, da je manastir Papraća zadužbina srpskog kralja Dragutina, oslanjajući se na podatke koji su navedeni u Pećkom i Tronoškom letopisu, koji datiraju iz 18. veka.
Zvanični prvi pisani trag o manastiru se nalazi u jednom Jevanđelju, koje je tadašnji iguman manastira Papraća, Grigorije dobio od ruskog protoprevitera Jakova, a koje potiče iz 1551. godine. Kako se pretpostavlja, tom prilikom je iguman Grigorije od tadašnjeg ruskog cara dobio i novčanu pomoć za gradnju crkve, pa se upravo iz tog razloga 1551. godina i uzima za godinu gradnje današnje manastirske crkve.
Pa, ipak u turskom dokumentu o popisu, koji potiče iz 1528. godine se, takođe pominje ovaj manastir i sveštenik koji je u njemu služio u to doba, tako da se ne može reći sa sigurnošću da li je zaista crkva podignuta 1551. godine, kako se pretpostavlja ili je i ranije postojala. Zato se smatra da je ona, zapravo 1551. godine obnovljena, zahvaljujući novčanoj pomoći ruskog cara.
Dalja istorija manastira veli da su u njemu učeni ljudi toga doba, zajedno sa monasima prepisivali knjige, o čemu svedoče brojni pisani izvori. Čak postoji i podatak da je tadašnji iguman manastira Tronoše pozvao igumana Arsenija, koji je bio na poslušanju u manastiru Papraća da dođe da ga posavetuje o gradnji crkve, a pretpostavlja se da je iguman Arsenije i materijalno pomogao gradnju manastira Tronoše, kod Loznice, u Srbiji.
U periodu 16. i 17. veka je uočljiva pojačana saradnja sa Rusijom, a istorija manastira navodi podatke da su u to doba monasi manastira Papraća u nekoliko navrata odlazili u Rusiju i od ruskog cara dobijali finansijsku pomoć za manastir, o čemu svedoče i brojni pokloni, u vidu knjiga koje su monasi manastira Papraća dobili od svoje ruske braće.
Početkom 18. veka, u doba Austrijsko – turskog rata manastir Papraća ostaje pust, a čitavim ovim područjem upravlja Ferhat beg, turski spahija. Nažalost, za ovog čoveka je vezana i jedna vrlo neprijatna priča, koja se sačuvala u narodu. Kažu da je Ferhat beg čitavu svoju porodicu odveo u manastir Papraća da ih pričuvaju tamošnji monasi, dok je on u poseti sultanu u Carigradu. Ali, tamo je on rekao sultanu da su mu monasi zarobili porodicu i da u Bosni ima mnogo sveštenika i monaha, te ” da se od njih ne može živjeti “. Zato mu je sultan dodelio pomoć u vidu tri stotine vojnika, kako bi oslobodio svoju porodicu. Koliko je poznato, predanje dalje veli da su turski vojnici na čelu sa Ferhat begom i turskim vezirom Ćuprilićem ubili sve monahe, a manastir Papraća opljačkali i zapalili.
Da li je ovo samo predanje ili istina, ne možemo sa sigurnošću da tvrdimo, ali ono dalje navodi da su turski okupatori nakon ovog nemilog događaja koristili porušeno crkveno zdanje da bi držali stoku, a njihove žene u njemu prale veš, dok su ono što je moglo da se iskoristi od ostataka crkve uzeli kako bi izgradili džamiju.
Srećom, nakon 1851. godine u Bosanskom pašaluku se stvari menjaju na bolje za pravoslavni živalj, pa se pretpostavlja da je tada počela i obnova manastira Papraća. Istorija manastira navodi podatak da je u obnovi manastira aktivno učestvovao sveštenik po imenu Hadži Zaharije Popović, koji je priložio crkvi zvono. A kako veli narodno predanje, prota Zaharije je ovo zvono doneo iz bratske Rusije i to tako što ga je sakrio, ni manje ni više nego u buretu.
Dalja istorija manastira pominje da je sve do 1880. godine crkva Blagoveštenja postojala kao parohijska crkva, kada je ponovo postala manastir.
Krajem 19. veka se dodatno obnavlja manastir, a poznat je i podatak da je arhimandrit Kirilo Hadžić, koji je od 1892. godine bio na čelu manastira, posadio vinograd.
Početkom 20. veka je zahvaljujući zalaganju bratstva i tadašnjeg arhimandrita Danila Bilbije podignut novi konak, ali i nova škola.
Naredni manastirski starešina, iguman Joakim Trbojević je podigao zvonaru, koja je izrađena od drveta i kupio novo, veliko zvono za manastir, a kako navodi istorija, manastir Papraća u to doba dobija i ogradu oko svog imanja.
Poslednji put je manastir stradao tokom Drugog svetskog rata, a koliko je poznato u to doba se u glavnoj manastirskoj crkvi čuvala stoka.
Nažalost, manastir Papraća ni u današnje vreme nije izostavljen od pustošenja, ali je pre u pitanju moralna i duhovna pustoš, koja se vezuje za ime nekadašnjeg vladike Vasilija Kačavende, koji je optužen za teško nedelo koje se zbilo upravo u ovom manastiru.
Glavna manastirska crkva je posvećena prazniku Blagoveštenja, a manastir Papraća je muški.
Arhitektura manastira Papraća, Zvornik
Kada je u pitanju arhitektura manastira Papraća mora se naglasiti da je u pitanju najveća pravoslavna Svetinja na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, koja se ujedno ubraja i u red najmonumentalnijih sakralnih objekata na ovim prostorima.
Prema osnovnima karakteristikama, arhitektura ove Svetinje se smatra tipičnim predstavnikom moravske škole arhitekture.
U osnovi crkve se izdvajaju : naos, priprata ( spoljašnja i unutrašnja ), polukružni oltarski prostor, te pevnički prostor, koji je sa unutrašnje strane polukružan, a sa spoljašnje sedmostran. Svodovi na bočnim prozorima su polukružni, a kupola je oslonjena na stubove.
Ikone i freske
Iako nije u potpunosti očuvan, živopis manastira predstavlja njegovo posebno blago. Freske su rađene u stilu freskopisanja moravske škole, što je posebno uočljivo u likovima Svetih Ratnika i Svetih Arhijereja, koje su delimično očuvane.
Kako beleži istorija manastira, sadašnji živopis je načinjen 30 – ih godina 16. veka, a freske je izradio tadašnji zvornički episkop Teofan.
Uz prestone ikone na kojima je prikazan Hrist Pantokrator i Bogorodica sa malim Hristom, koje je izradio tehnikom ulja na platnu Milija Marković iz Beograda, tu je i ikona Svete Trojice sa Bogorodicom. Istorija manastira Papraća navodi podatak da je prestone ikone manastiru darovao čuveni kapetan Miša Anastasijević 1857. godine.
Danas se u eparhijskom dvoru u Tuzli čuva nadverje ovog manastira, na kome se nalaze brojne ikone, među kojima se posebno izdvaja scena ” Nedremano oko “, na kojoj su prikazani carevi Solomon i David. Koliko je poznato ove ikone je radio čuveni sremački zograf, Stanoje Popović, čiji rad ima odlike vizantijske ikonopisačke škole.
Zanimljivosti
Lokacija na kojoj je smešten manastir Papraća spada u osnovne zanimljivosti vezane za njega, uzevši u obzir da kroz samu portu manastira protiče rečica Spreča, dajući posebnu živost, ionako lepom okruženju manastira, koje nadvisuje planina Borogovo.
Među zanimljivosti vezane za manastir Papraća spada i ona koja je vezana za njegov naziv. Kako se pretpostavlja, manastir je nazvan Papraća zato što je čitavo područje na kome se nalazi obraslo papratima.
Tu je i jedna od legendi vezanih za nastanak manastira, u kojoj se pominju četiri sestre lažnog cara Šćepana Malog. Naime, prema tom narodnom predanju, jedna od njegovih sestara je podigla manastir Papraću, dok su ostale tri podigle po jednu crkvu u okolnim selima : Tavna, Lovnica i Cikote.
Kontakt
Zvanična adresa manastira Papraća glasi : Manastir Papraća, 75 450 Šekovići, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Ukoliko želite da stupite u kontakt sa bratstvom manastira, to možete učiniti na broj telefona 056 65 00 00.
Lokacija i Google mapa
Kada krenete put manastira Papraća gotovo je sigurno da će vam mapa puta biti potrebna. Lokacija na kojoj je smeštena ova pravoslavna Svetinja se nalazi na putu od Zvornika prema Šekovićima, na teritoriji Republike Srpske. Od sela Lovnice su manastir i istoimeno selo udaljeni tek nešto više od 10 kilometara.