Manastir Ravanica

Istorija manastira Ravanica

Istorija srpskog srednjevekovnog manastira ravanica kod Ćuprije je usko vezana za srpski narod pred Kosovski boj, ali i njegovu potonju istoriju. U srednjevekovnoj Srbiji se naročito vodilo računa o biranju lokacije na kojoj će se podići manastir, pa je tako bilo i za manastir Ravanicu kod Ćuprije. Daleke 1375. godine je Državni sabor tadašnje Srbije doneo odluku da se podigne zadužbina velikog srpskog cara Lazara Hrebeljanovića i da u toj zadužbini bude i sahranjen.

Kako je odlučeno da manastir Ravanica kod Ćuprije bude podignut u dolini, nadomak istoimene reke, po kojoj i dobija naziv, a ispod Kučajskih planina, bilo je neophodno da se podignu visoki bedemi koji će ga štititi.

Manastirski kompleks je bio sačinjen od glavne crkve posvećene Vaznesenju Gospodnjem, konaka, trpezarije i drugih pomoćnih obejkata, a smatra se da je bio opasan bedemima sa ukupno sedam kula.

Manastir Ravanica

Postoji čak i epska narodna pesma koja opsiuje zidanje manastira Ravanica, mada ne postoje dokazi da je potpuno istinita. Pretpostavlja se da je za gradnju zadužbine cara Lazara bio zadužen čuveni Rade Neimar, koji je opevan i u pomenutoj narodnoj pesmi. Na jednoj od tih sedam kula, za koju se smatra da je nosila naziv Lazareva kula, otkriven je i natpis izrađen od cigala, na kome je ostalo zabeleženo čija je zadužbina manastir Ravanica kod Ćuprije : ” Lazar, ktitor ovog svetog mesta. ”

Nakon nekoliko godina, manastir Ravanica kod Ćuprije dobija i pripratu. Car Lazar je izdao posebnu povelju u kojoj je naveo razlog zašto je podignuta njegova zadužbina manastir Ravanica kod Ćuprije, koja je danas ženski manastir na čelu sa igumanijom Marijom. Kako je car Lazar naveo u povelji, želeo je da se zahvali Bogu za sve što mu je pružio u životu, uključujući i to što je mogao da vodi svoj narod. Tom prilikom je sveti car Lazar načinio i tipik za svoju zadužbinu, na čije je čelo postavio Arsenija za igumana manastira.

Ne treba zaboraviti ni vrlo važan podatak koji se odnosi na zadužbinu cara Lazara, a koja se tiče finansijskih sredstava za izdržavanje manastira. Naime, istorija beleži da je car Lazar darovao manastiru Manasija čak 146 sela, 2 zaseoka i 3 crkve – metoha, kako bi se izdržavao. Takođe, manastir Ravanica kod Ćuprije dobija i prihod od novobrdske carine, skelarine, te brojne vočnjake, vinograde, sve u svemu izuzetno velike prihode za ono doba. Većina pomenutih sela se nalazi u samoj okolini manastira, mada su neka i u drugim okruzima tadašnje Srbije. A kako stoji u povelji koju je car Lazar ostavio : ” I sve što priložih, ne uzeh ničiju baštinu niti silom oteh, nego otkupih ili zamenih, kako je ko želeo. ”

Istorija manastira je bila puna stradanja. Sam manastir Ravanica kod Ćuprije, koji je danas u sastavu Eparhije braničevske je često paljen i rušen. Kako je ubrzo po izgradnji manastira sveti car Lazar stradao na Kosovu, Srbija se našla u vrlo teškom položaju, pa i mnogi srpski manastiri. Kompleks manastira Ravanice je takođe često bio meta napadača, ali zanimljivo je da glavna crkva nije oskrnavljena, barem ne u velikoj meri.

Ostalo je zabeleženo da, iako surovi turski vojnici nisu oštetili samu manastirsku crkvu, ipak su pokrali mnoge relikvije i sve što su našli u njoj a da je bilo zlatno ili srebrno.

Postoje materijalni dokazi da je u drugoj polovini manastir Ravanica kod Ćuprije radio, a bio je pretvoren u u takozvani timar, te da je u to doba bio muški manastir. Timar je bio zapravo vojničko imanje, koje je imalo obavezu da ispunjava dužnosti prema turskoj vlasti. Nažalost, već početkom 16. veka istorija beleži podatke o timaru ovog manastira koji nisu ni malo ohrabrujući, jer je u njima navedeno da on više ne postoji, to jest da je to nenaseljeno područje i da na njemu nema ljudi, odnosno radne snage. Srećom, manastirsko bratstvo je postojalo i dalje, a bilo je smešteno u posebnom delu imanja, takozvanom vakufu. Postojeći podaci potvrđuju da je manastirsko bratstvo činilo 24 monaha, jeromonaha i jerođakona, na čijem je čelu bio iguman.

Iako je car Lazar ostavio pozamašno imanje od koga je trebalo da se izdržava njegova zadužbina, manastir Ravanica kod Ćuprije tokom 17. veka prima izdržavanje od ruskih careva i vlaških vojvoda, o čemu svedoče brojni pisani tragovi. A krajem 17. veka nastupa još teži period za ovaj srpski srednjevekovni manastir. Bilo je to u doba neposredno pre Velike seobe Srba 1690. godine, a nakon Bečkog rata. Kako je u to doba manastir Ravanica kod Ćuprije još intenzivnije napadan, pa i rušen i paljen, mnogi monasi odlučuju da krenu za patrijarhom Arsenijem III Čarnojevićem, ali ne zaboravljaju da ponesu i mošti svetog cara Lazara. Nakon više od mesec dana pešačenja stigli su u Sent Andreju, gde su podigli omanju drvenu crkvu u koju su položili mošti svog ktitora.

Tamo su boravili nekoliko godina, nakon kojih stižu i do Fruške gore. Preostali monasi su na Fruškoj gori pronašli, tada opusteli manastir Vrdnik, te su se potrudili da ga obnove koliko su mogli, a glavnu crkvu manastira su posvetili Vaznesenju Hristovom, iako je prvobitno bila posvećena Svetom Jovanu Krstitelju. Kako se pretpostavlja, ravanički monasi su to učinili želeći da očuvaju uspomenu na zadužbinu cara Lazara, manastir Ravanicu. Još od tada se često može čuti da se fruškogorski manastir Vrdnik naziva i Mala Ravanica. U tu crkvu su položili mošti ktitora manastira, gde ostaju sve do 1941. godine, kada opet bivaju prenete u Sabornu crkvu, nadomak zgrade Beogradske patrijaršije. Mošti cara Lazara su kasnije ponovo vraćene u njegovu zadužbinu. Zbilo se to 1989. godine, kada je obeleženo 600 godina od Kosovske bitke. Od tada se mošti svetog cara Lazara nalaze ispred ikonostasa u njegovoj zadužbini, koja danas pripada Eparhiji braničevskoj.

manastir ravanica istorija

Tokom 18. veka manastir Ravanica kod Ćuprije ima vrlo važnu ulogu u srpskoj istoriji, jer postaje sedište vrlo važne istorijske ličnosti. Naime, manastir Ravanica kod Ćuprije postaje sedište brata kapetana Koče, koji je vodio borbu protiv turske vlasti, u istoriji poznatoj kao ” Kočina krajina “. Želeći da se osvete i kapetanu Koči, ali i svim Srbima koji su se borili protiv njih, surovi turski vojnici pale i pljačkaju sve, pa i manastir Ravanicu, a brojni sukobi između Srba i Turaka se odvijaju u neposrednoj blizini manastira.

Tek krajem 18. veka Mustafa paša, koji je u to doba bio beogradski vezir izdaje naredbu da se glavna manastirska crkva popravi, a manastirske kelije koje su turski vojnici spalili u jednom od napada, ponovo ozidaju.

Srpski srednjevekovni manastir Ravanica kod Ćuprije su obnavljali gotovo svi vladari Srbije, ali i viđeniji ljudi. Tako, recimo srpska istorija beleži da je manastir obnavljan u doba Prvog i Drugog ustanka, u doba vladavine kneza Miloša Obrenovića, te da je po naredbi srpskog kneza Aleksandra Karađorđevića manastir Ravanica kod Ćuprije pokriven limom i dodatno obnovljen i to o trošku tadašnje države.

Manastir Ravanica kod Ćuprije je bio meta napada i u Prvom i u Drugom svetskom ratu, a zabeleženo je i da su nemački okupatori 1943. uništili svu pokretnu imovinu zadužbine cara Lazara, a tadašnjeg igumana Makarija streljali.

Srećom, car Lazar je vodio računa o kvalitetu gradnje manastira, pa koliko god da je bilo pokušaja da se njegova zadužbina uništi, manastir Ravanica kod Ćuprije je pretrpeo tek neznatu štetu, a sve to zahvaljujući vrlo kvalitetnom načinu gradnje, pa je i relativno brzo obnavljan.

Međutim, tek polovinom 20. veka se pristupa pravoj, ozbiljnoj rekonstrukciji i restauraciji ovog srpskog srednjevekovnog manastira.

Sve do 1946. godine manastir Ravanica kod Ćuprije je obitavao kao muški manastir. Od te godine do danas manastir Ravanica kod Ćuprije postoji kao ženski manastir, na čijem čelu se nalazi igumanija. Monahinje manastira na čelu sa igumanijom se pridržavaju najstrožijih pravila monaškog života.

Republika Srbija je ovaj srpski srednjevekovni manastir uvrstila u red Spomenika kulture od izuzetnog značaja, a sam manastir Ravanica kod Ćuprije se nalazi pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kragujevac i u vlasništvu je Republike Srbije.

Arhitektura i freske

Glavna manastirska crkva je posvećena Vaznesenju Hristovom, u narodu poznatom kao Spasovdan. Ova petokupolna građevina je zidana u stilu Moravske škole srpske arhitekture. Materijali koji su korišćeni u zidanju Ravanice su cigla i kamen, a svi prozori su urađeni u obliku poznatom kao bifora, to jest sačinjeni su od dva dela.

manastir ravanica freske

Ukrasi na fasadi su izuzetno bogati, a ornamenti su vrlo zanimljivi, jer su mahom ukrašeni motivima iz prirode.

Na glavnoj crkvi zadužbine cara Lazara se nalazi samo jedna rozeta i to na zapadnom zidu crkve Vaznesenja Gospodnjeg. Pod u glavnoj crkvi je načinjen od belog mermera.

Ikonostas u glavnoj manastirskoj crkvi datira iz 30 – ih godina 19. veka.

Primarno urađen životopis u glavnoj crkvi je danas prilično slabo očuvan, što i nije čudno kada se uzme u obzir koliko je često zadužbina cara Lazara bila na meti različitih napadača.

Još se mogu videti ostaci ktitorske kompozicije na kojoj je prikazan srpski car Lazar sa caricom Milicom i njihovom decom, Stefanom i Vukanom. Tu su i freske Svetih ratnika, Hristovog života, ali i one koje prikazuju starozavetne proroke.

Kako se pretpostavlja, freske koje se mogu videti u priprati glavne crkve su delo zografa iz grčke oblasti Makedonije.

U glavnoj crkvi se nalazi i grob prepodobnog Romila Ravaničkog. On je u Srbiju došao u doba vladavine cara Lazara, a bio je jedan od podvižnika iz grupe Sinajita.

Igumanija i monahinje manastira Ravanica

Današnja igumanija manastira Ravanica kod Ćuprije je igumanija Marija. A monahinje ovog srpskog srednjevekovnog manastira su došle na izuzetno dobar glas zahvaljujući jednoj od njih, mati Zinoviji. Prema dopuštenju i blagoslovu pređašnje, blaženopočivše igumanije manastira Ravanica, mati Gavrile, a po blagoslovu sadašnje igumanije, mati Marije, mati Zinovija pomaže ljudima spravljajući lekovite čajeve, meleme i tinkture za razna oboljenja.

Monahinje, na čelu sa mati Zinovijom i igumanijom manastira se trude da pomognu što većem broju ljudi da pronađu isceljenje, spravljajući različite lekovite tinkture i meleme.

Monahinje spravljaju lekove i za najteže bolesti, međutim u tim slučajevima je mahom neophodno da obolela osoba ode u manastir Ravanica kod Ćuprije kako bi razgovarala sa mati Zinovijom.
Inače, preparati koji su spravljeni u ovom manastiru se šalju brzom poštom u gotovo sve veće gradove. Imajte na umu da ukoliko želite da zakažete viđanje sa monahinjom, trebalo bi da je pozovete na broj telefona 064 55 19 102, ali samo u periodu od 09 do 17 časova subotom, a nedeljom u periodu od 08 do 12 časova. Monahinja mati Zinovija tada prima i posetioce, a ponekad i na verski praznik, nakon Svete liturgije.

Kontakt, adresa i radno vreme

Adresa manastira Ravanica je Senje bb, 35 233 Senje. Broj telefona na koji možete dobiti sve informacije i obaveštenja o poseti manastiru je 035 434 596.

Iako manastir Ravanica nema radno vreme, najbolje je da navedeni broj telefona pozovete u periodu od 09 do 17 h.

Lokacija i mapa manastira Ravanica

Na svega desetak kilometara od mesta Ćuprija, u dolini između visokih Kučajskih planina, u ataru sela Senje nalazi se srpski srednjevekovni manastir Ravanica.

Mapa putanje do manastira ravanice je vrlo jednostavna ukoliko putujete automobilom. Putuje se autoputem Beograd – Niš, a nakon isključenja kod Ćuprije je još par kilometara do Senja, odnosno Senjskih rudnika.

Ukoliko putujete autobusom do manastira Ravanica idete direktno od Beograda autobusom do Ćuprije, a potom u Ćupriji presedate na neku od međumesnih linija, koja vozi do Senjskih rudnika.

U neposrednoj blizini manastira Ravanica se nalazio i manastir Sisojevac, ali i restoran ” Potočara Sisevac “. Na oko 20 – ak kilometara udaljenosti od manastira je i Resavska pećina, kao i čuveni Akva park u Jagodini i etno kuća ” Konak Jagodina “. A malo dalje, na oko 40 kilometara udaljenosti su manastiri Manasija i Jošanica, kao i tvrđava Stalać.


error: Sadržaj je zaštićen !!